ANSAMBL "ZORULE"
Ansambl "Zorule" je jedna od aktivnosti
istoimenog društva ljubitelja tambure, u želji da se očuva
tradicija tamburaške bande, bitnog dela vojvodjanske muzičke
tradicije. Sastav okuplja mlade tamburaše, koji su već svirali
širom Evrope, osvajajući prva mesta na takmičenjima, ne zaobilazeći
svadbe, festivale, koncerte...
[početak strane]
BEOGRADSKA CALGIJA
Calgija je reč arapskog porekla koja znači takt, a odnosi
se na instrumenatlni sastav gradskog tipa. Pretpostavka je
da se na našim prostorima javlja sa dolaskom Turaka, a možda
i znatno ranije. Sasvim je izvesno pak, da su calgije pratile
svakodnevni život varošana u kneževini Srbiji 19. veka, uveseljavajući
ih u kafanama, na svadbama kao i na drugim javnim ili domaćim
svetkovinama. Poslednja beogradska calgijska družina prestala
je sa radom 1912. godine posle rušenja kafane Dardaneli. Danas
se kod nas ovakav muzički izraz može sresti samo još u Vranju,
na Kosovu i Metohiji.
Grupa Beogradska čalgija je osnovana oktobra 1999. Od tada
je više puta javno izvodila programe prigodnih narodnih pesama
i igara ožvljavajući, na taj način, već zaboravljene običaje
i duh starih srpskih varoši. Sastav ansambla uključuje autentične
instrumente koji su ponikli u gradskim sredinama istočnog
Sredozemlja, području kojem organski pripada i naša kultura.
[početak strane]
MOBA
Ženska pevačka grupa Moba, čije su članice rodjene i odrasle
u graskim sredinama, jedan od retkih profesionalnih ansambala
u Srbiji i izvodi isključivo srpske pesme na tradicionalan
način, bez ikakve (namerne) stilizacije. Pesme su naučene,
na prvom mestu, sa terenskih snimaka seoskog pevanja i uz
pomoć transkripcija.
[početak strane]
DARKO MACURA
Macura je reformator sviračko pevačke škole u Srbiji, a
na tome su mu pomagali Bokan Stankovic i pevačice grupe Moba.
Samo ove godine je nastupao i u Mađarskoj, Libanu, Siriji,
Tunisu, a ranije je gostovao u Grčkoj, Austriji, Nemačkoj,
SAD.
[početak strane]
BOKAN STANKOVIĆ
Bokan Stankovic je poznati muzičar iz Zaječara, povremeno
svira sa tamošnjim trubačkim orkestrom. Učesnik BEMUS-a i
više smotri tradicionalne muzike. Osnivač je muške srpske
pevačke grupe "Kladenac". Već nekoliko godina je
član Bregovićevog "Orkestra za svadbe i sahrane".
[početak strane]
ACA ŠIŠIĆ
Aca Šišic je najčuveniji romski violinista kod nas. Počeo
je karijeru sa 12 godina svirajuci na svadbama. Tokom 60-tih
je svirao sa Bata Kandom, zajedno su objavili jedan od prvih
singlova. Za PGP RTS je objavio vise ploča, kao solista njihovog
orkestra za narodnu muziku. Obišao je pola sveta i podizao
publiku na noge. Nudjeni su mu ugovori, ali je on uvek voleo
da se vrati kući. Svirao je i starom Josipu Brozu, sa uživanjem.
Acu Šišica smo na neki način ponovo otkrili, jer je bio potpuno
zaboravljen, iako radi od 1962. godine i zaista predstavlja
standard u toj vrsti muzike. Njegov CD je drugo PGP RTS izdanje
na ovom mediju, a nažalost danas se to ne može naći ni na
kaseti. Materijal postoji na kompilaciji "Balkan Blues"
nemačkog izdavača Network Medien. Iako je izgledalo da je
zaboravljen, da je ostario i da je ostao samo u sećanju publike,
vratio se na velika vrata koja mu otvara "Srbija: Sounds
Global 2" i na koncertu u Sava centru je bio iznenađenje
za mnoge. Uskoro ulazi u studio da snimi novu ploču.
[početak strane]
KAL
KAL svira savremenu romsku muziku koja se oslanja na tradicionalne
melodije. Karakteristika ovog romskog muzičkog stila je dvočetvrtinski
ritam, a od instrumenata su najdominantnije violine i harmonike.
Romska muzika u Valjevskom kraju je doživela izuzetnu popularnost
tokom 70-tih, a najznačajnija muzička ličnost iz ovog kraja
je svakako Duško Petrović.
Na njihovom poslednjem CD-u KAL je svirao tradicionalnu romsku
narodnu muziku koristeci samo akustične instrumente. Oni pokazuju
jedan stariji stil romske muzike pre vremena elektricnih instrumenata,
onda kada je akustično sviranje bilo jedini način sviranja.
u njihovom izvodenju mogu se primetiti uticaji različitih
stilova: srpskog, vlaškog i makedonskog.
Kal je romski bend iz Valjeva i osnovala su ga 1996. godine
braća Dragan i Dušan Ristić. Dragan Ristić je diplomirao na
Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, a Dušan na Fakultetu
primenjenih umetnosti. Pored Dušana Ristića (gitara i glas)
i Dragana (violina i glas), u grupi sviraju Davor Vasić, harmonika
i glas, Dragoljub Vasić, akustični bas, Vladan Vasić, gitara
i pevač, Ninoslav Lukovnjak, perkusionista, Radovan Petrović,
harmonika i Dejan Ristić, violina.
Posle izdanja "Balkanski ambijent" za Komuna records,
nemačka izdavačka kuća United One Records je ubacila njihovu
pesmu na svoju kompilaciju, 1998. godine. Iste godine Kal
je objavio CD u Bugarskoj, a 2000. godine, Francusku kulturni
institut objavljuje jednu njihovu pesmu na kompilaciji sa
još dve grupe: Louise Attaque iz Francuske i Mužikaš iz Mađarske.
Kal je svirao više puta u Mađarskoj sa čuvenim mađarskim romskim
grupama Kali Yag, Ando Drom, Ternipe, kao i na festivalu Pepsi
sziget. U oktobru 1999. sa jos dve grupe, obišli su Nemačku,
Mađarsku i Češku Republiku. Na leto 2002. učestvovali su na
festivalu "La notte di San Lorenzo" u Milanu.
[početak strane]
ALEKSANDAR CARIĆ
Aleksandar Carić-tenor blokflauta i glas istovremeno, lavor
sa vodom, pumpa za dušeke... multiinstrumentalista i glumac.
bavi se muzikom i pozorištem u najrazličitijim oblicima, a
njegova istraživanja narodne muzike, tradicije i svakodnevnog
života dovela su do predstave "Možeš li poraziti rat
tvojom stereofonskom sposobnošću?" (ostvarene u saradji
sa multimedijalnim umetnikom Branislavom Petrićem), koju pojedini
muzičari definisu kao "Avant-folk".
[početak strane]
SIRA UTFILA
Grupu Šira utfila (hebr. Pesma i molitva) osnovao je kantor
Beogradske sinagoge Stefan Sablic 2000. godine u Beogradu.
Od tada je ova grupa radila na neliko različitih projekata
povezanih za liturgiju, paraliturgiju kao i sekularnu (narodnu
ili etno) muziku Sefardskih jevreja.
Koristeći kao izvore obilje melodija koje potiču iz različitih
jevrejskih muzičkih tradicija - Balkan, Bliski Istok, Severna
Afrika, Turska, Španija itd. - i stavljajući ih u nove aranžmane,
Šira utfila danas ima jedan vrlo bogat materijal pesama koje
se pevaju uglavnom na Hebrejskom i Ladinu (Špansko-Hebrejski)
ali isto tako i na turskom, Judeo-Arab (Arapsko-Hebrejski),
Grčkom i Srpskom. Članovi grupe, pored Stefana Sablića, su:
Đorde Stijepović, Elad Gabaj, Božidar Obradinović, Žorž Grujić,
Jona Rehavi.
Pored tri vokala instrumenti koji su zastupljeni su: 'Ud (lauta),
Violina, perkusije (Darabuka i bendir) i nej ili kaval. Od
prošle godine započeta je saradnju sa eminentnim muzičarem
iz Izraela, majstorom kanuna (qanun), Eladom Gabajem.
Pored učestvovanja na nekoliko festivala u Bugarskoj, Rumuniji,
Hrvatskoj, Grčkoj itd. Šira Utfila je u poslednje dve godine
imala više vrlo uspešnih koncerata u zemlji i regionu.
Do sada su izdata dva CD-a prvi "Nagila Aleluja"
(Radujmo se, gospoda hvalimo) okrenut je muzičkoj tradiciji
jevreja Bliskog istoka dok drugi "Arvit šel Šabat"
(večernja služba za subotu) predstavlja bogatu i specificnu
tradiciju melodija koje su se pevale u Beogradu i Sarajevu.
Novi materijal na kome grupa upravo radi, uključuje malo poznate
i retko kad prezentovane široj javnosti pesme istorijskih
jevrejskih zajednica kao što su bile Jemen, Alepo, Damaskus,
Bagdad, zajednice Magreba, Istanbul, Solun, Izmir, Rodos,
Beograd, Sarajevo i Priština.
[početak strane]
MARSIJA
Autenticna srednjovekovna balkanska muzika zacinjena
jedinstvenim pojanjem Anje Đordević i soliranjem Žorža Grujica
na kavalu, zurlama, kravljem rogu, gajdama i frulama.
[početak strane]
BELO PLATNO
Belo platno je čest motiv u našim narodnim pesmama.
Kao simbol čistote, belo platno prati životni put coveka:
na rođenju biva povijen u njega, na krštenju ogrnut njime,
na venčanju obručen, kao svat darivan, tokom života ga nosi
i na kraju biva u njega uvijen.
Grupa Belo platno iz Beograda nastala je 1997. god. od ljudi
koje je okupila čista ljubav prema autentičnoj narodnoj muzici
i zajednička potreba da se, kroz pesmu, svirku i igru, sačuvaju
i ožive naša tradicija i običaji (o svadbama, slavama, svetkovinama
i raznim drugim prilikama).
Svirači koriste predanjske narodne instrumente, kao što su:
svirale (kavali, dvojanke i šupeljke), tambure, tapan (goc,
bubanj), tarabuke i daire (a u perspektivi i gajde).
[početak strane]
|